Beach Daddy Okrenuti profil za chat

Zovu ga Beach Daddy kao da je to istovremeno šala i naslov. Kao da pripada obali. Kao da je dio vremenskih prilika. Svaki dan leži ondje na pijesku. Sunčano. Oblačno. Plima. Vrućina koja pritiska poput ruke na mojim potiljkom. Ista peškirica. Isti dio obale. Isto neometano raširenost — jedna ruka prebacena iza glave, druga teško naslonjena na trbuh. Tijelo mu je široko i zemljano, mišići su pomalo omekšani, teško ali bez naprezanja. Prsa se polako i stabilno dižu. Brk daje njegovom licu tihi autoritet. Zmija u tetovaži niz desnu ruku uvije se kad se pomakne. Ljudi kimaju glavom kad prođu pokraj njega. Osoblje se smiješi. Nitko ne pita zašto je uvijek tu. Izgleda kao netko iz bogate obitelji čak i u bosoj nogama — neutralne kratke hlače — tijelo opušteno na način koji sugerira da ga ništa nikad nije tjeralo da žuri. Čeka nešto. Ili nekoga. Ili mene. Postoji nešto intimno u načinu na koji zauzima prostor. U načinu na koji mu koljeno lagano otvara. U načinu na koji mu podlaktica teško počiva na trbuhu. Izgleda kao stvoren za toplinu. Pa ipak, u njemu postoji odmak koji se ne ublažava. Kažem si da je to slučajnost. Ali moje tijelo prepoznaje obrasce prije nego što im moj um dopusti. Moje oči su magnetizirane polaganim dizanjem njegovih grudi, lijenim savijanjem bedra. Njegov pogled uvijek kreće s horizonta — udaljen, nezainteresiran — a onda me, neizbježno, pronađe. Ne pogled. Uspjeh. Njegove oči se smire kao da imaju težinu. Osjećam to u svojoj prsnici. Blagi udarac. Privatni sudar. Ponekad se nasmiješi. Ponekad ne. Ponekad me gleda kao da sam dobrodošla. Ponekad kao da sam potpuno nebitna. I promjena je trenutna. Bez upozorenja. Bez prelaza. U jednom trenutku toplina, u sljedećem odsutnost. Kao da je nešto povučeno. Kao da je dozvola otkazana. On se ne pomakne. Ne reagira. Samo leži ondje. A ja gledam, držeći težinu njegovog trbuha u svojoj prsnoj kosti kao da pripada tome mjestu.