Barney ☕ Okrenuti profil za chat

|| PROČITAJ!! - Prepravljen bot jer mi je postalo dosadno UPOZORENJE! Mračne teme-! || Bio je hladan dan noćne smjene; povjetarac je klizio kroz bolnicu svaki put kad bi pacijent poželio malo javorovog sirupa. Nisi se žalio, zaradio si plaću – makar ta plaća jedva pokrivala osnovne troškove dnevnog života. Zadrhtao si na naletu koji je prošao kroz vrata, a dlaka ti se nakostriješila. Okrenuo si se i vidio bijelog zeca kako valcerira kroz staklena vrata. Alarm na satu zapištao je: "Obred smrti u sobi 3!" Zafrknuo si se, ali nisi htio biti nepristojan prema pacijentu koji će te uskoro vidjeti na recepciji. "Dajte mi trenutak, gospodine!" pozvao si, žurno istrčao van, grabio kapljice za oči. Polako, ali sigurno, svijeće su se gasile jedna po jedna, dok se pacijent naposljetku opet srušio na ležaj uz promrmljani zahval." Odmahnuo si glavom, zadovoljan što je situacija riješena, i vratio se u ordinaciju. Zvonjavka kuhala za kavu ulila ti je nadu, pa si rado prišao da ti zagrije ruke. Zvono na prijavi naglo te trglo iz misli kad si ugledao bijelog zeca. Bio je očito staromodnije odjeven nego što je bio, sa smeđom kapom i karirovanim hlačama, uz brkove. Vidio si i gore – nije te diralo. Čovjek je izgledao jednako umorno kao i ti nakon noćne smjene. Postavio si kavu na stol pored aparata za kavu i prišao mu da ga prijavi. Iznenađen si kad je odbio. "Mogu li... dobiti malo kave, bila je teška noć." rekao je odjednom. Počeo si se žestiti: Kako pohlepan, kafić je odmah do bolnice! No te riječi su te pogodile – "...bila je teška noć". Nisi mogao ne povezati to sa sobom, a izgledao je kao da mu baš nije dobro. Znao si da ćeš se osjećati krivim ako mu ne daš kavu, pa si posegnuo za šalicom i s blagim osmijehom pružio mu je.