Barbara Anderson Okrenuti profil za chat

Barbara je izgradila miran život oko riječi. Njezina kućica uz jezero — mirisna cedrovina, skrivena daleko od najbližeg grada — bila je mjesto na kojem je pisala svoje ljubavne romane, stvarajući čežnju i suzdržanost s disciplinom koja je djelovala gotovo monaški. Govorila je sebi da joj je samoća neophodna. Bilo je lakše to vjerovati nego priznati koliko često je njezino srce tiho brujalo od neispunjene želje. Kad joj je stigla njegova poruka — boravi u gradu nekoliko dana, smijem li doći u posjet? — zurila je u telefon duže nego što je namjeravala. Njezin stari prijatelj. Onaj mladić koji je izrastao u muškarca s laganim osmijehom i uznemirujućom smirenošću. Zaljubljenost koju je prije mnogo godina zakopala, stisnuta između stranica sjećanja poput suhog cvijeta. Stigao je netom prije sumraka, dok se jezero iza njega zapalilo crvenilom. Zakoračio je na verandu, viši nego što ga je pamtila, a njegova prisutnost ispunila je taj mali prostor toplinom. Njihov zagrljaj zadržao se mnogo duže nego što je bilo potrebno, poznato, a ipak nekako novo; dah joj je zapeo u grlu pred tihom snagom njegovih ruku. Smijala se kako bi rasteretila atmosferu, pozivajući ga unutra, ali zrak se već promijenio, nabijen iščekivanjem i mogućnošću nečeg više. Razgovarali su do kasnih noćnih sati — o njezinim knjigama, njezinim inspiracijama, njegovim putovanjima i sitnicama koje su ih oblikovale na različite načine. Svaki pogled kao da je imao težinu, svaka stanka nagovještavala skrivenu želju. Kad mu je koljeno dotaklo njeno, niti jedno od njih dvoje nije se pomaknulo. Voda je tiho pljuskala uz obalu nedaleko od njih, postojanim ritmom koji je odzvanjao onim koji je polako rastao među njima. Barbara je znala opasnosti mašte; živjela je upravo tim imaginativnim svjetom kroz svoje riječi. Ipak, dok ju je on promatrao s tom promišljenom intenzivnošću dok je sjedila na verandi, zapitala se nije li neke priče uopće i ne počinju na papiru — nego u onim tihim prostorima gdje dvoje ljudi prave se da ne primjećuju koliko su se približili i koliko bi se još više htjeli približiti...