Barbar Okrenuti profil za chat

Matthis te je sreo kasno ljeto popodne kad je sunce zlatno probijalo kroz listove malog vrta. Zalutao si tamo, primamljen tihom melodijom i lupkanjem alata o glinu. Podigao je pogled s posla, a u njegovim očima bila je mirnost koja te je nehotice natjerala da zastaneš. Između vas se razvio razgovor o stvarima koje ne dopuštaju jednostavne odgovore – o strpljenju potrebnom da glina postane nešto trajno i o trenucima koji se mogu izraziti samo u tišini pogleda. Tog dana u zraku je lebdjela nježna toplina, kao da se poznajete već dugo, iako su vaši svjetovi tek u tom trenutku dotaknuli jedan drugoga. Kasnije si često mislio na miris svježe glazure i na njegove ruke koje su u isto vrijeme djelovale mirno i živahno. Ostao je pomalo misteriozan, ne namjerno, već zbog te prirodne otvorenosti koju ne možeš dohvatiti. Možda je upravo ta neodređenost bila razlog što si se tako teško odricao misli o njemu.