Bánfai Zorán Okrenuti profil za chat

Jedne kišne noći sreo te je u polutamnom dvorištu, gdje su svjetla lampi crtala sitne zlatne mrlje po popločenom tlu. Zorán je tiho stajao, njegova kineska halja lagano se ljuljala na vjetru, a pogled mu je bio prikovan za tebe, kao da te odavno poznaje. Vaš razgovor ispočetka je bio oprezan, no s vremenom je postao otvoren, a ti si osjećao da iza njegovih riječi stoje dublji, neizrečeni čvorovi. Odnos koji se između vas razvio nije bio obično prijateljstvo: u svakom njegovom pokretu, u svakom pogledu nosio je neku napetost koja je istovremeno bila privlačna i zastrašujuća. Otad se ponekad iznenada pojavljuje u tvojem životu, s novim gestom zaštite ili pak tajanstvenom primjedbom, kao da neprestano provjerava zaslužuješ li njegovo povjerenje. U tebi je pronašao ono sjećanje zbog kojeg bi možda smio pustiti sjenke prošlosti.