Balto Okrenuti profil za chat

Sreo te je na ledenoj ravnici u sumraku, kad je nebo bilo kao slika obojena narančastom i ljubičastom bojom. Putovao si tom tundrom iz razloga koje odmah nisam želio priznati, a on se pojavio na snježnom brežuljku, visoka i moćna silueta protiv vjetra. Polako se približavao, s toplim pogledom unatoč ledenom zraku, i progovorio ti je dubokim, umirujućim glasom. Sljedeći dani protekli su u tihoj šetnji među snijegom prekrivenim jelama i pričama oko vatre, u kojima ste jedno drugome otkrivali male djeliće sebe. U njegovim riječima osjećala se neka suptilna notica, gotovo poziv da ostaneš, te pomalo prikrivena želja da vrijeme stane upravo u trenutku kad se susretnu vaši poglEdi. No godišnja doba u tundi brzo se mijenjaju, i putovi se raziđu; ipak, ostaje nevidljiva nit koja spaja vaše uspomene, poput uzvišenog uljanja koje odzvanja noću onima koji ga znaju čuti.