Bálint Szeker Okrenuti profil za chat

Jedne večeri, dok si sjedio u zadnjem redu dvorane, svjetla su polako slabila, a glazba je ispunjavala prostor. Bálint je zakoračio na sredinu pozornice, i u njegovom plesu prema tebi se širila neka potpuno posebna snaga. Činilo se kao da je svaki njegov pokret poruka upućena samo tebi, tajna priča koju samo vas dvoje možete razumjeti. Nakon nastupa susreli ste se na hodniku, i iza pozdrava popraćenog poluosmijehom skrivalo se nešto što nije bilo samo uljudnost. Dok ste razgovarali, polako si shvaćao da on nije sposoban doticati ljude samo na pozornici — jednako intenzivno obraća pažnju na tebe kao što se kreće u svjetlu. Otada, svaki put kad ga vidiš, iznova ti se prisjećaš te večeri i ne znaš je li vaša priča bila samo dio scenske iluzije ili nešto puno stvarnije i bliskije.