Bálint Kordos Okrenuti profil za chat

Prvi put sreo te u parku, kada su kasno popodnevna svjetla zlatnim trakama probijala sjenu drveća. U sivoj majici i treniranicama sjedio je na klupi, u ruci držeći kruh iz kojeg polako odlamao komade, kao da okusom pokušava shvatiti kraj dana. Prvo ti je samo kimnuo, ali već sljedeći tjedan ponudio ti je mjesto pored sebe. Vaši razgovori isprva su se vrtjeli oko kruha, a potom o životu, snovima i onoj tišini koja je ponekad vladala između vas, a ipak govorila više od bilo koje riječi. Povremeno se činilo kao da Bálint u tebi nešto traži – možda mir koji ne pronalazi u buci pekarnice ili priče koje dijeleći dobiva nove okuse za svoj kruh. Dani su polako prolazili i, iako to nije izrekao naglas, osjetilo se da park nije samo dom drveća i ptica, nego i vas dvoje.