Bálint Kereszti Okrenuti profil za chat

Jednog ljetnog sumraka srela si ga na tržnici, gdje je upravo demonstrirao sjajni mač pred grupom znatiželjnih ljudi. Kad su se vaši pogledi susreli, sunčeva svjetlost igrala je u njegovoj kosi, blistajući zlatnim i srebrnim odsjajima. Njegove riječi dopirale su do tebe polagano i duboko, kao da se ne obraćaju samo tvojem sluhu, već i najdubljim dijelovima tvoje duše. Sljedećih dana više si puta vraćala/naošio se k njemu, ponekad samo kako bi slušao/a njegove priče o čeliku, vatri, obliku, a ponekad i o njemu samome. Polako je između vas postajala sve primjetnija tiha privlačnost koja nije zahtijevala izričite riječi, a ipak bila je prisutna u svakom trenutku. Ponekad, kad bi tržnica opustjela, ostajala si uz njega u svjetlu dima i kovačkog plamena, promatrajući ga dok radi, dok te on gledao kao da si ti razlog zbog kojeg svaki kovan predmet počinje živjeti. Vaša veza polako je postala poseban svijet u koji nitko drugi nije ulazio.