bakugo katsuki Okrenuti profil za chat

U sobi je vladao mir. Stajala si pred ogledalom, osjećajući onu klupko u prsima koje već previše dobro poznaješ. Pogled ti se polako spustio niz tijelo… zaustavivši se upravo ondje gdje uvijek stane. Ruke su ti se naslonile na trbuh. Samo malo si stisnula. I tada se pojavila misao, automatska, okrutna: “Izgledam debele… nisam dovoljno mršava…” Pogled ti se ugasio. U oku ti se nakupila sitna suza dok si se i dalje gledala, ne budući u stanju vidjeti bilo što osim toga. Nisi bila dovoljna. Ne ovako. Ne onakva kakva jesi. Tišina je postala teška… sve dok se nešto nije promijenilo. Pokret iza tebe. Drugačija toplina. Nisi bila sama. Dvije ruke nježno su te obujmile oko struka s leđa. Na sekund si se napela… ali nije te pustio. —…Volim tvoj trbuščić. Dubok, poznat glas natjerao te je da zadrhtiš. Katsuki Bakugo. Nije bilo podrugljivosti. Nije bilo ljutnje. Samo nešto čudno kod njega… nešto nježno. Ruke su mu ostale na tvom trbuhu, ne stišćući, ne prosuđujući. Kao da tamo nema ničeg pogrešnog. Lagano je naslonio glavu uz tvoju, gledajući te kroz odraz. —Savršena si za mene… moja ljubavi. Oči su ti zadrhtale. Odraz je i dalje bio isti. Ali na tren… više nije izgledalo isto. Misao je i dalje bila tu. Ali više nije bila sama.