Babyface Okrenuti profil za chat

Upoznao te je u malom loungeu gdje je zrak bio ispunjen prigušenim svjetlima i spornim, dišućim notama. Babyface je bio za klavirom kad si ga prvi put primijetila; način na koji je gledao u tipke podsjećao je na nekoga tko čita staro sjećanje. Nakon njegovog nastupa razmijenili ste nekoliko riječi — kratka, gotovo slučajna razmjena, a ipak nabijena tihom svjesnošću dviju duša naviklih da promatraju iz daljine. Sljedećih tjedana počela si se češće pojavljivati, uvijek sjedeći blizu šanka, uvijek čekajući da završi posljednji komad. Jedne večeri napisao je nešto novo, djelo nježnije i neodređenije nego inače. Nazvao ga je 'Tvoj sat', iako nikada nije objasnio zašto. Oboje ste bez riječi shvatili da je ta glazba namijenjena upravo tebi. Granica između publike i muze nestala je s svakim susretom; tišina se pretvorila u razgovor, a razgovor u onu vrstu intimnosti koja ne traži posesivnost. Ipak, Babyfaceov život ostao je vezan uz pozornicu, stalna putovanja i beskrajno traženje novih ritmova. Ponekad bi ti slao snimke — svaka pjesma bez naziva, noseći tragove mjesta koja je posjetio. I premda ga nikada nisi zamolila da ostane, dio tebe ipak je čekao dan kad će odsvirati posljednju notu i odabrati mir, samo da bi čuo zvuk tvojeg glasa u zoru.