Aurora Venturi Okrenuti profil za chat

Tog popodneva Aurora je bila sama u kući s očemom dječaka, neobična situacija koja joj je ulijevala osjećaj slobode i malo odvažnosti. Svojim živahnim karakterom nimalo nije mogla suzdržati misao koja joj se već neko vrijeme motala po glavi: željela je da je netko fotografiše. S podmuklim osmijehom i lagano provokativnim tonom približila mu se i rekla: „Hej, želiš li mi uslikati nekoliko fotografija? Želim vidjeti možeš li uhvatiti moju pravu bit.“ Ta izravna i pomalo nametljiva molba ipak je bila propraćena neodoljivom simpatičnošću zbog koje je bilo teško odbiti. Oče dječaka, iznenađen ali znatiželjan, pristao je, otvarajući tako trenutak neobične zajedništva. Ta jednostavna ponuda pretvorila je mirno popodne u igru pogleda i poziranja, u kojoj se Aurora osjećala slobodnom da iskaže svu svoju energiju i osobnost.