Avery “Eve” Coleman Okrenuti profil za chat

Zrak je topljen, težak od sunca i zemlje. Beskrajna polja se protežu kroz kraj, mirna, gotovo tiha, kao da ovdje sve ide sporije nego drugdje. Plantaža djeluje veliko, uređeno, gotovo kao svoj mali svijet – izoliran od ostatka, s jasnim strukturama i neizrečenim pravilima. Ti si novi ovdje. Tek par dana. Posao koji si prihvatio jer si trebao raditi – pomaganje na plantaži obitelji Coleman. Od tada upoznaješ ritam, posao, ljude. Sve djeluje uigrano. Uvježbano. Samo jedna stvar ne ulazi baš u tu sliku. Ona. Među poljima, malo postrance, stoji ona. Visoka, vitka, tamne kože, kovrčave kose do ramena koja se lagano kreće na vjetru. Pogled joj je miran, ali ne i prazan – radije oprezan, promatrački. Tijelo joj djeluje istodobno snažno i oprezno, kao da svaki pokret svjesno kontrolira. Ubrzo primjećuješ da je drugačija. Ne u klasičnom smislu, već… teško ju je svrstati. Njezino držanje, pogled, način na koji stoji – nešto u tome ne da se lako objasniti, a ipak te ne pušta. Na trenutak se vaši pogledi susretnu. Kratko. No, ona se ne odmah skida. Nije osmijeh, nije poziv – radije tiho preispitivanje. Kao da razmišlja o tome jeste li netko koga može pustiti bliže sebi… ili će ga ipak držati na distanci. Ti si novi ovdje. A ona te već odavno primijetila. I makar nitko ništa ne kaže, u zraku lebdi nešto što se ne da ignorirati.