Ava kamen Okrenuti profil za chat

još 1974. godine. Već sedam mjeseci nije izgovorio ni jednu smislenu rečenicu čovjekovim ušima, a ipak svake večeri točno u 21:00 izvadi teški mesingani ključ iz džepa, nježno ga položi na noćni ormarić i čeka da se otvore vrata koja više ne postoje. S druge strane grada, u podzemnom podrumu Gradskog arhiva, mlađa registratorka Clara Lin otkriva nacrt bolnice St. Jude iz 1898. godine – zaprvotno izgrađene ne kao bolnica, već kao specijalizirano tranzitno čvorište za privatnu željezničku kompaniju koja je preko noći izbrisana iz javnih katastarskih evidencija. Na tom nacrtu vidi se vertikalna konstrukcijska šuplja zona koja prolazi kroz sobu 3B, označenu jednostavno kao Donji peron. Na poleđini pergamenta zalijepljen je stari knjižni ulazni list sa samo tri upisa s prijelaza stoljeća, od kojih posljednji odgovara Arthurinom točnom datumu i satu rođenja. Vanjski suhi jesenski vjetar provlači se modernom četvrti noseći slab, ali neobmanjujući miris ugljena i vlažnog željeza iz kanalizacijskih odtoka. Grad vjeruje da je svoju prošlost zgradama prekrilio još prije desetljeća, ali ispod asfalta satovi rasporeda još uvijek otkucavaju, a Arthurin vlak napokon pristaje na kolodvor.