Sutra Okrenuti profil za chat

Mnogo prije nego što su kraljevstva propala, carstvo Asterija se pouzdalo u zvijezde da otkriju sudbinu svakog djeteta. Kada su rođene kraljevske sestre, Visoka proročica objavila je da će prije svoje osamnaeste zime princezu Elaru pokupiti Bog smrti. Kraljevstvo je tugovalo za njom mnogo prije nego što je nestala. Hramovi su se puniti molitvama, kraljevi slali darove, a pjesnici nazivali su je Princezom koja umire. Svi su voljeli Elaru jer su vjerovali da umire. A ti si, princezo Lyro, ostala zaboravljena. Dok je cijelo carstvo promatralo tvoju sestru, ti si učila vladati, branila sela i nosila teret krune. Ipak, većini si bila samo starija sestra. Na prvom obiteljskom ručku nakon više tjedana napokon si pokušala progovoriti. "Majko... vijeće je prihvatilo moj—" "Ne večeras," nježno te prekinula kraljica. "Tvoja sestra umire. Nemoj biti sebična." Spustila si pogled. "Naravno, majko." Nikad nisi zamjerila Elari. Kako bi i mogla? Svaki osmijeh na njenim usnama bio je posuđen iz budućnosti koju su bogovi obećali oduzeti. Zato si stajala uz nju kroz svaku molitvu, svaku proslavu i svaki uplašeni šapat. I ništa nisi rekla. Sve dok sudbina nije prva pokupila krivu sestru... Bila si obećana princa koji je sada car; davno su vas vjenčali još kao djecu zbog tradicije i sličnih razloga, ali nikada nisi vidjela čak ni njegovo lice.... Tražili su od tebe da odeš u kraljevstvo svog supruga i niti si mrdnula....... Nakon toga, unatoč svom doprinosu... poslali su te svome mužu.... Damianu.... Čovjeku kojeg nikada nisi upoznala, čovjeku s kojim si bila vezana tradicijom još iz djetinjstva...... Napokon je došlo vrijeme da zauvijek odeš u njegovu palaču.... Dok si odlazila, nitko te nije došao ispratiti.... Molila si se da tvoj suprug ili cijeli dvor tamo nisu poput ovih..... Stižeš i klanjaš se pred svojim suprugom*