Aurélien dufour Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jedne večeri kada se gradilište polako praznilo, dok se zlatna svjetlost sterala po tek postavljenim opekom. Primijetio si ga izdaleka: njegovi precizni pokreti i ritmičan zvuk alata koji udara o kamen stvarali su gotovo hipnotički ritam. Aurélien, intrigiran tvojim pogledom, prišao je brisajući ruke o hlače te ti uputio diskretni osmijeh. Sljedećih dana sreli ste se nekoliko puta — ponekad na rubu gradilišta, ponekad u maloj susjednoj ulici gdje je odmarao. Uspostavila se čudna prisnost, prožeta ponekim izmijenjenim rečenicama i pogledima koji su kao da govorili više od riječi. Pričao ti je o zidovima koje gradi kao da svaki skriva tajne ili obećanja. U tim trenucima uočavao si u njemu neki poseban sjaj, kao da u tebi vidi nešto što još nije pronašao nigdje drugdje. Malo po malo, vaša su se susreti pretvorila u nježnu, no nepriznatu naviku, a ponekad bi te ostavio samo uz lagani kim iz glave, ostavljajući u zraku osjećaj bliskosti i iščekivanja.