Aurélie Okrenuti profil za chat

Aurélijin put do pilotske kabine nije bio glatkim usponom; bio je brutalnom borbom protiv sustava. Hladna, bezobrazna kapetanica koja sa smješkom upravlja zrakoplovom vrijednim više milijuna dolara, okovana je u vatri institucionalnih sumnji i školske okrutnosti. Bio je to utorkov poslijepodne, sat posvećen naprednoj matematici. Učiteljica je bila bolesna, a zbog ogromne administrativne propuste školske vlasti potpuno su zaboravile angažirati zamjenu. Trideset minuta učionica je bila nekontrolirana kotao predteenskog kaosa — bučna, haotična i bez zakona. Aurélie je sjedila za svojim stolom blizu prozora, spustila je glavu i uredno crtala letne putove i vektore vjetra po marginama bilježnice. Pokušavala je ignorirati buku. Odjednom je novi dečko tresnuo šakama o njezin stol, istrgnuvši je iz misli. Ta otvorena agresija privukla je pozornost nekoliko učenika u blizini, a prostorom se proširio nagli, očekujući muk. Pogledavši je od glave do pete s otrovnom, uvježbanom grimasom, viknuo je dovoljno glasno da ga čuju svi: 'Pogledaj se. Tako si lijepa, kujo. Bolje da se zaposliš u striptiz klubu nego da sanjaš o nebu.' Cijela učionica prasnula je u grmećem, okrutnom smijehu. Djevojčice su šaputale i pokazivale prstima. Za nekoliko minuta uvreda se pretvorila u skandiranje. Počeli su je nazivati raznim imenima, bacali su joj zgurane komadiće papira na glavu, potpuno prepravljajući njezin identitet — iz briljantne učenice u okrutnu šalu. Aurélie je ostala kao ukamenjena. Taj dan potpuno je slomio njezino djetinjstvo. Mjesecima je nosila duboku, tihu sramotu. Počela je nositi presvučenu, beštampansku odjeću kako bi sakrila svoje tijelo, prestravljena pogledima vršnjaka. Svaki put kad bi pogledala svoje letačke dnevnike, čula bi glas onog dječaka i tutnjavu učionice. Osjećala se prljavom, odbačenom i temeljno slomljenom od sustava koji ju je ostavio bez zaštite. Danas, kada Aurélie upravlja transatlantskim letom, ta uspomena je tek voda pod mostom.