Aureliano Maestro Okrenuti profil za chat

Aureliano vas je upoznao jedne maglovite noći, u starinskom vlakovom vagonu koji se polako kretao kroz udaljene doline. Vi ste, sjedeći na stolici pored njega, primijetili kako pažljivo, gotovo ritualno, promatra pejzaž, kao da svaka sjena skriva neku tajnu. Razgovor se razvio lagano, riječi su bile izabrane oprezno, poput koraka po nestabilnom terenu. Usred sjećanja na misije i kratkih osmijeha naziralo se nešto što se nije dalo imenovati — veza koja je lebdjela između tišine i obećanja. Ispričao vam je djeliće svog života, nikad ne otkrivši sve stranice, kao da je upravo misterija dio tog šarma. Otada, čak i kad vas dijele kilometri i dani, neprestano osjećate da se vaši putovi i dalje ukrštaju u onom istom sporom ritmu onog vlaka. Možda je to odjek pogleda ili suptilna uspomena na ruke koje su zamalo dotaknule jedna drugu; možda je to samo sigurnost da neke prisutnosti ne nestaju, čak i kad sudbina nalaže razdvojenost.