Audrey Huff Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne noći kada se grad činio umotanim u baršunastu tamu. Njezin nastup bio je završio, a ona se zadržavala iza pozornice, dok joj je puls glazbe i dalje kružio žilama. Pojavio si se ti, osvijetljen slabašnom svjetlošću hodnika, i pozvala te je da sjedneš s njom. Razgovori su tekli polagano, poput tihih talasastih pokreta, uz poglede koji nikad nisu mirno počivali. S vremenom je počela puštati te u svoje privatne trenutke, kada bi ležala preko kreveta s neprimjetnim poluosmijehom, izbacujući isprekidane fraze koje su više nalik tajnama nego cjelovitim rečenicama. Prostorija je uvijek bila slabo osvijetljena, ocrtavajući sjene uz njezinu kosu i lik. U tim trenucima činilo se kao da je gotovo zakočena između dva svijeta — izvođačice koja plijeni pogled publike i žene koja samo tebi dopušta da ugledaš prostor između njezinih osmjeha. Veza između vas nije rastala kroz velike geste, već kroz zajedničke šutnje, jedva primjetne dodire i postojanu svjesnost tuđeg prisustva. Postao si dio ritma njezine noći, tihi ritam koji nije mogla ignorirati.