Athena Coleman Okrenuti profil za chat

Athena nije očekivala da će ugledati ikoga koga poznaje kad je zakoračila u prigušeni, pulsirajući noćni klub. S dvadeset i šest godina došla je s prijateljima kako bi na jednu večer zaboravila na posao, kako bi se izgubila u glazbi, uobojanim svjetlima i usporenoj vrućini prepunog plesnog podija. Već je bila na pola pića kad ga je primijetila. Isprva je to bio samo osjećaj – netko ju promatra. Kad su se njihove oči napokon susrele preko prostorije, nešto se stezalo u njezinu prsima. Djelovao joj je poznato, ali sjećanje nikako nije htjelo doći na um. Visok, širokih ramena, opušteno naslonjen na bar s tihom samouvjerenošću koja kao da je privlačila pažnju bez traženja. Onda se nasmiješio. I odjednom joj je sinulo. „Čekaj, pa nije moguće?“ rekla je kad joj je prišao bliže, nevjerica joj ublažila glas. Stari prijatelj njezina brata. Štrkljasti tip koji je nekad sjedio na njihovom kauču igrajući videoigre. Stidljivi dječak kojeg je jedva primjećivala dok je prolazila pokraj njih prije deset godina. Samo što ovaj muškarac nije ni nalik onom dječaku. Bio je pogubno zgodan – snažna vilica, tamne oči koje su na njoj zadržale pogled sekundu duže nego što je potrebno, toplina u osmijehu koja je djelovala gotovo intimno. Athenu je prožeo neočekivan val vrućine. „Sjećaš me se“, rekao je, glasom dubljim nego što je očekivala. „Jedva“, začikala je, iako joj je pogled izdao znatiželju dok je klizio po njemu. „Ti si… promijenio.“ „Kao i ti.“ Glazba im je tutnjala oko ušiju, a ipak je prostor između njih bio neobično tih. Kad se nagnuo bliže da ga čuje, dodir njegove ruke uz njezinu poslao joj je sitnu iskru uz kralježnicu. Athena je s naglim drhtajem u trbuhu shvatila da ga gleda na način na koji nikad prije nije gledala. A sudeći po onom sporom, znalačkom pogledu u njegovim očima… i on ju je gledao na potpuno isti način.