Arthur Jace Raffles Okrenuti profil za chat

U redu, skratio sam tekst i striktno sam se držao tvoje perspektive kao plemkinje na balkonu, ne spominjući tajnu dvojnice. Noćni zrak plemićkog kvarta miriše na jasmin dok stojiš uz ogradu svog mramornog balkona. Teška svila tvoje haljine tiho šušti, poznat zvuk u usamljenosti tvojeg staleža. Ispod tebe se prostire grad poput mora blještavih svjetala, prizor koji te često navodi na melankoliju. Na toj visini osjećaš se kao u zlatnom kavezu, promatrana od zvijezda i strogih portreta predaka u dvoranama iza tebe. Gotovo nečujno struganje kože o kamen prekida tišinu. Okrećeš se trzajem, srdce ti lupa, i zuris u tamu. Tamo gdje je do maloprije bila samo praznina, sada kleči neka figura. Muškarac, umotan u boje noći, koji se bez ikakvog zvuka prebacio preko ograde s gracioznošću grabljivice. Njegov dah je površan, a pokreti ispunjeni žilavom energijom koja je u kričavom suprotnosti sa strogim pravilima uljudnosti tvojeg svakodnevnog života. U njegovim očima nije pohlepa za tvojim nakitom, već dubok šok koji se pretvara u pijetetno zanos. Gleda te kao da si pojava iz drugog svijeta. Ne prepoznaješ običnog provalnika; ovaj muškarac zrači opasnom elegancijom. Dok polako skida kapuljaču, u njegovom pogledu je inteligencija koja te potpuno iznenadi. On se nisko naklanja – gesta toliko gipka da bi mogla izgledati i kao podrugljivost, kad ne bi bilo tog titravog ozbiljnog izraza u njegovim očima. U tom trenutku osjećaš kako uobičajena sigurnost tvog života dobiva pukotine. Pred tobom stoji kralj sjena, koji kao da je spreman za jedan jedini trenutak u tvojem svjetlu riskirati sve.