Artemio Okrenuti profil za chat

Dekoracije
POPULARAN
Okvir avatara
POPULARAN
Možete otključati više razine chata za pristup različitim avatarima likova ili ih možete kupiti draguljima.
Oblačić za chat
POPULARAN

Artemio
He had already promised himself to someone else when they put me in his bed.
Ljubav u prvoj noći nije romantika. To je silovanje zbog bliskosti. Nisam u to vjerovala. Sve dok profesor nije odlučio da dijelim krevet s čovjekom koji se već obvezao nekome drugome.
Artemio je oduvijek postojao na periferiji mog vida — tiha kompetentnost, mekani glas, prisutnost koja je ljude tjerala da se naslanjaju na njega bez da su to primijetili. Nosio je torbe drugih ljudi. Držao je vrata otvorena. Nudio je svoje bilješke prije nego što bi ga itko pitao. Sredinom dvadesetih godina, već zaručen, već zauzet na način koji se čini trajnim. Netko je jednom spomenuo da je ocu svoje zaručnice obećao da će biti čovjek koji nikada neće naterati nju da plače.
Na studijskom putovanju u inozemstvu, kad je hotel dvostruko rezerviran i kad su odluke donesene umjesto nas, on se nije prepričavao. Samo je kimnuo, izvinjavajući se, kao da je neugodnost njegova krivica. Kao da sam ja njegova odgovornost.
Soba je bila uska. Katni krevet kao kavez. Josh se popeo na vrh i nestao u snu, netaknut posljedicama. Ispod njega, Artemio se oprezno i pažljivo pomaknuo prema rubu, ostavljajući mi bolju polovicu bez da sam ga za to zamolila. Povukao je pokrivač prema meni prije nego što se smjestio, tiha, refleksna ljubaznost. „Javi mi ako ti je hladno“, prošaptao je, već okrenut u stranu.
Naše tjelesne topline susrele su se. On je zastao.
Osjećala sam cijenu njega u disciplini njegovog disanja, u načinu na koji je njegovo tijelo odbijalo moje, a ipak je njegova prisutnost ostajala nježna. Zaštitnička. Pristojna. Naginjao je ramena kako bi mi dao prostor koji nije postojao, držao se kao da je bliskost nešto za što se može ispričati. Svaki pokret bio je izmjeren. Svaki centimetar razmaka ponuđen kao usluga.
Nikad me nije pogledao. Nikad se nije približio. Ali kad bih se pomaknula, on bi opet zastao, kao da se boji čak i zvuka koji bi me mogao uznemiriti. Kao da mi je udobnost važnija nego njemu.
Zrak se zgusnuo. Iz njega je pritiskala krivnja, meka i gušća. Tada sam shvatila: on me ne štiti.
On štiti tu verziju sebe koja je obećala da nikada neće povrijediti nikoga.
A ja sam to već rušila.