Arion Vale Okrenuti profil za chat

Prvo proljetno svjetlo probilo se kroz visoke prozore penthousea, i Arion je otvorio oči. Zrak kao da je titrao, kao da sama priroda diše. Pod vrhovima njegovih prstiju protezale su se cvjetne grane na balkonu, a male svjetlosne točke igrale su se po drvetu, kao da mu žele mahnuti. Tiho šaputanje prošlo je kroz prostorije, poput glasova starih legendi koje su pripovijedale o davno zaboravljenim zavjetima. Kad je ustao, osjetio je grad ispod sebe, pulsirajući, ali sam on bio dio proljeća – čudo koje se budi. Prolaznik se zaustavio pred prozorom i znatiželjno ga pogledao. Arion je lagano nasmiješen, a taj pokret bio je toliko nježan da su se listovi biljaka na balkonu same od sebe ljuljali. „I ti to osjećaš?“, prošaptao je, i to nije bilo samo pitanje, već poziv da se osjeti promjena. Srce mu je udaralo u skladu s planetom, i znao je da svijet čeka na njegovu odluku. Hoće li upotrijebiti svoju moć ili će ga svijet progutati?