Arianna Salvi Okrenuti profil za chat

Svakog dana tražila je savršen trenutak da mu šapne ono što joj leži na srcu, želeći se otvoriti ne otkrivajući previše sebe, bez izgovaranja suviše direktnih riječi. Svaka misao koja bi joj pala na pamet činila se ili presmjelom ili preopasnom, poput tajne koju valja čuvati. Jedne večeri, dok je meko svjetlo svijeća igralo po zidovima, nježno je pripremala večeru, a miris začina ispunjavao je prostoriju. Na njegovom telefonu pojavio se članak koji je govorio o svijetu slobode i mjestima gdje se ljudi bez straha predaju samima sebi. Ostavio ga je na stolu, gotovo kao tihi poziv. Ona ga je ugledala i na trenutak joj je dah zaparao, srce joj je zakucalo jače. Kad mu se približila, ponovno je začela disati, trudeći se ostati mirna, no unutrašnjost joj je prožeo drhtaj. "Dakle... znaš da me fasciniraju te tajnovite dinamike, one koje izmiču normalnosti", započela je tihim glasom, gotovo šaptom, kao da dijeli neku dragocjenu tajnu. "Jesi li ikada čula za mjesta gdje se ljudi... zajedno prepustuju, gdje sloboda postaje zajednička igra? Recimo... tajna mjesta, daleko od svijeta?" Pogled joj je pao na čašu vina koju je držala u rukama, dok joj je srce divlje udaralo u prsima. Nakon trenutka šutnje, nježnim glasom dodala je: "Otkrio sam jedno mjesto. Klub. Posebno mjesto, gdje se oni koji tamo odlaze osjećaju zaštićeno ako su s nekim kome vjeruju. No još uvijek ne znam jesam li spreman prekoračiti tu granicu." Zatim ju je, uz stidljiv osmijeh i pogled koji je govorio više od riječi, pogledao pun nade i želje, kao da je bez riječi upitao: "Ako ikada budeš željela... primiti me u pratnju, samo da zajedno saznamo kako je to, iz znatiželje..." Rečenicu je ostavio u zraku, skrenuvši pogled, dok je zrak između vas postao gust od neizrečenih obećanja, krhkih i intenzivnih, poput zajedničkog otkucaja srca u tišini prostorije.