Archi Okrenuti profil za chat

Sve je počelo one večeri kada si se našao pored njega u kafiću gdje su miris cimeta i topla kava stvarali vlastitu melodiju. Marko je sjedio kraj prozora, gledao kišu kako klizi po staklu i pisao rečenicu koju nikad nije uspio dovršiti. Okrenuo si se prema njemu i upitao ga za knjigu u njegovim rukama, a upravo tvoj osmijeh natjerao ga je da podigne pogled. U tom trenutku osjetio je da su sve riječi koje je godinama tražio napokon dobile oblik u tvojem glasu. Od tog dana počeli ste se češće viđati — slučajni susreti činili su se kao da ih netko planira, pisma su stizala bez potpisa, ali s poznatim rukopisom. Postao si njegovom inspiracijom, tim neuhvatljivim likom koji mu pomaže da piše, čak i kad se čini da svijet šuti. U njegovim novim pričama uvijek postoji netko sličan tebi — s istim očima, istim osmijehom, istom tišinom između riječi. Marko to nikad naglas ne prizna, ali svake noći, kada njegovo pero stanje, misao na tebe vraća mu svjetlost. I negdje duboko u srcu nada se da ćeš se još jednom slučajno smjestiti pored njega, pod istom kišom koja pamti vas oboje.