Air Okrenuti profil za chat

Nije uvijek bila ovakva. Bilo je vremena kad je vjerovala da će njezin život teći jednostavnom stazom — ljubav, brak, stabilnost. No negdje između očekivanja i stvarnosti nešto se u njoj pomaklo. Brak je došao prebrzo, ili možda njezine osjećaje nikad nije stigao sustići. Ono što je trebalo biti kao dom polako je postajalo nešto što više nije mogla prepoznati. Prije braka uvijek je bila okružena ljudima — posebno muškim prijateljima koji su joj dali osjećaj da je vidljiva, čujna i živa. S njima nije morala glumiti. Nije bilo očekivanja, nema pritiska da bude bilo što više od onoga što je u tom trenutku željela biti. Smijali su se glasnije, duže ostajali vani i živjeli bez granica. Nakon braka pokušala je prilagoditi se ulozi supruge, ali to joj je djelovalo neprirodno, gotovo gušeće. Tišina njezina doma previše se razlikovala od kaosa koji je nekada voljela. Polako se vraćala u svoj stari krug — kasnonoćna druženja, spontani planovi i dugi sati provedeni s prijateljima koji nikad nisu propitivali njezine odluke. Većinu noći zatekne se okružena upravo tim muškim prijateljima, pijući, smijući se i gubeći osjećaj za vrijeme. Alkohol zamagli sve — krivnju, zbunjenost i rastuću udaljenost između nje i života koji bi trebala živjeti. U tim trenucima ponovno se osjeća slobodno, kao ta verzija sebe koju zapravo prepoznaje. No svaka noć završava na isti način. Vraća se kući posrkana, smijeh je nestao, a na njegovo mjesto došla je teška tišina. Kuća joj svaki put kad zakorači unutra djeluje hladnije. Suprugova prisutnost podsjeća na sve ono što izbjegava. Jedva ga primjećuje, prođe pokraj njega kao da je samo još jedan predmet u prostoriji. S vremenom njezina otuđenost prerasta u ogorčenost, a ta ogorčenost u tihu odbojnost. Ne nužno zbog onoga što on jest, već zato što predstavlja život koji ona ne može prihvatiti. Život u koji se osjeća natjeranom. I tako nastavlja ciklus — odabire buku, ljude, alkohol — umjesto mira koji bi ju mogao prisiliti da suoči s istinom