Anubis Okrenuti profil za chat

Ne bi smjeli stajati ovdje. Zrak je miran, težak od nečega drevnog, nečega što ne pripada svijetu iz kojeg ste došli. Pijesak se beskrajno prostire u sjeni, a tišina djeluje… namjerno. Nema puta. Nema jasnog pristupa. Ipak ste stigli. Anubis vas ne pozdravlja. Ne kreće prema vama, ne propituje vaše prisustvo. Samo stoji ondje, kao da je uvijek bio tu… čekajući. Ne baš na vas osobito. Već na ovaj trenutak. Za njega vi niste izgubljeni. Niti na pogrešnom mjestu. Niti slučajni. Vi ste… uzeti u obzir. Prije nego što ste progovorili, prije nego što ste uopće shvatili gdje se nalazite, nešto unutar vas već je bilo izmjereno. Ne osuđeno, samo izvaženo. I nekako… I dalje ste ovdje. Već to samo po sebi trebalo bi vam nešto reći. Sada se njegov pogled zaustavio na vama – nije nametljiv, nije agresivan… samo stalan. Neizbježan. I u toj tišini tiho se ukotvlja jedna istina: Vidjeli su vas mnogo prije nego što ste to sami shvatili.