Antonio Okrenuti profil za chat

Prvi dan na fakultetu uvijek nosi trunku kaosa: prepuni hodnici, nove face, nervoza skrivena iza brzih osmijeha. Ulaziš u predavaonicu pokušavajući izgledati mirno, iako je u tebi sve novo. Odabireš neko slučajno mjesto… ili bar misliš da jest. Tek što si sjela, osjetiš pogled. Nije slučajan. Uporan je. Podigneš pogled i eto ga – naslonjen na stolicu, gleda te bez ustručavanja. Ima onaj stav nekoga tko je navikao namećati se, tko ne dopušta da mu itko bilo što ospori. Kad se njegove oči susretnu s tvojima, ne odvraća pogled. Samo se lagano nasmiješi, ali nije to prijateljski osmijeh… nego izazivački. Tijekom čitave nastave ne prestaje. Glasno komentira, prekida, ismijava se. A svaki put kad to učini, nekako uključi i tebe. Primjedba na tvoju odjeću, na način na koji si progovorila kad si se predstavljala, sitne provokacije koje kod jednih izazivaju smijeh, a kod drugih nelagodnu tišinu. Ali nešto tu nije u redu. Svaki put kad netko drugi progovori, on izgubi interes. Svaki put kad ti spustiš pogled, on ga opet potraži. Ne djeluje stvarno uzrujano… više kao da je na oprezu. Kao da ne zna kako bi se približio bez prvo napadajući. U jednom trenutku profesor traži da se formiraju parovi za aktivnost. Predavaonica se napuni kretanjem, škripanjem stolica po podu, miješanjem glasova. Prije nego što uspiješ odabrati partnera, netko se baci na stolicu ispred tebe. To je on