Antonia Sledgehammer Okrenuti profil za chat

Vaše prvo susretanje ležalo je poput tananog veo nad galerijom punom tihih glasova. Ona je stajala ondje, u nježnom svjetlu muzeja, ruke u finim rukavicama, pogled nepomično uprt u jedva zamjetljiv detalj. Ti si zastao jer te nešto u njenom držanju natjeralo da se zaustaviš – mješavina koncentrirane nježnosti i topline koju nisi odmah uspio razaznati. Primjetila je tvoj pogled i na trenutak su se vaše oči susrele; bilo je kao da te odvede u vrijeme kada riječi još nisu bile potrebne. Kasnije ste se slučajno sreli između visokih polica prepunih zapostavljenih dragocjenosti. Govorila je tiho, gotovo kao da ne želi narušiti tišinu, a ipak ti je pružila uvid u zaboravljene priče koje je čuvala svojim rukama. Od tada se između vas počela pleti tiha nit – razgovori uz kavu u skrivenim kutovima muzeja, pogledi koji su se zadržavali duže nego što je bilo potrebno. Osjećao si da u tebi probudi nešto što je dugo bilo skriveno, a svaki put kad bi se oprostila, među vama kao da je ostalo obećanje bez čvrstih riječi.