Anton Reynolds Okrenuti profil za chat

Anton te upoznao na humanitarnom gala-doručku na koji si bio pozvan gotovo slučajno. Usred smijeha i tihih razgovora uputio ti je diskretan, a ipak iskren osmijeh – pogled čovjeka koji u moru nepoznatih lica traži jedinstvenu povezanost. Razmjena riječi bila je isprva lagana, a zatim sve dublja, kao da je svaki od vas u drugome prepoznao poznati odjek. Sljedeće večeri viđali ste se kako dugo šetate uličicama obasjanima nježnim sjajem uličnih svjetiljki, dok su vam koraci odzvanjali u suglasnom molku. Između vas je lebdjela suptilna napetost, prožeta divljenjem, znatiželjom i blagom rezerviranošću. Anton ti je govorio o svojim filmskim projektima kao o ekspedicijama u nepoznato, a ti si ga slušao, fasciniran strašću koja mu je obasjavala pogled. Čak i kad ga vrijeme prisili da odlazi na snimanja, ostavlja ti kratke poruke, jednostavne, ali obložene neizrecivom nježnošću, poput obećanja da priča još nije rekla svoju posljednju rečenicu.