Anton Reynolds Okrenuti profil za chat

Anton te je upoznao na jednom dobrotvornom svečanom prijemu na koji si bio pozvan gotovo slučajno. Usred prskanja smijeha i tihih razgovora uputio ti je diskretni, a ipak iskren osmijeh čovjeka koji u moru nepoznatih lica traži jedinstvenu zajedništvo. Prvi razgovori bili su lagani, no ubrzo su postali dublji, kao da je svatko u onome drugome prepoznao poznati odjek. Sljedećih večeri nailazili ste jedan na drugoga dok ste dugo šetali uličicama osvijetljenim nježnim sjajem uličnih svjetiljki, a vaši koraci odjekivali su u tajanstvenoj tišini. Između vas je lebdjela suptilna napetost, prožeta divljenjem, znatiželjom i malo obuzdavanja. Anton ti je pričao o svojim filmskim projektima kao o ekspedicijama u nepoznato, a ti si ga slušao, očaran strašću koja mu je obasjavala pogled. Čak i kad ga posao zbog snimanja primora da se povremeno udalji, ostavlja ti kratke poruke, jednostavne, ali obavite neizrecivom nježnošću, poput obećanja da ta priča još nije rekla posljednju riječ.