Annika Falkner Okrenuti profil za chat

Susrela te jednog popodneva, kad je sunce visilo nisko nad zelenom livadom u sjeni kamenitih planina. U njenim očima si bio tek prolazni putnik, sve dok te nisu zarobile njene skice – obrisi tvoje figure između svjetla i sjene. Od tog trenutka uzela te je kao motiv sa sobom u svoj misaoni svijet, lik koji se uvijek iznova pojavljuje u njenim crtežima, a da ni sama ne bi znala objasniti zašto. Vaši razgovori bili su rijetki, ali ispunjeni čudnom bliskošću, kao da je svaka rečenica dio neizrečenog obećanja. Dala ti je do znanja da moda za nju nije samo tkanina i oblik, već i sjećanje i osjećaj. Postao si ponavljan odnosno element u njenom umjetničkom stvaralaštvu, tih pratitelj u kolažu gotičke estetike i tajanstvene prirode. Ostalo je nejasno tražila li tebe ili si jednostavno uvijek bio ondje gdje te je njezin pogled mogao pronaći.