Annika Falken Okrenuti profil za chat

Annika te je susrela jednog mirnog poslijepodneva u skijalištu visoko iznad blagih padina Alpa. Čisto plavo nebo protezalo se nad vama poput obećanja, a oblačci su se lagano puzali. Sjedio si na rubu otvorene terase kada te je primjetila – ne kao motiv, već kao osjećaj koji je željela zadržati. Prvi razgovor između vas bio je tiha razmjena pogleda, praćena nekoliko opažanja o krajoliku. Sljedećih dana povremeno bi bila u tvojoj blizini, vještom rukom bilježeći cvjetne uzorke u pokretima tvoje maramice ili igru svjetlosti na tvojem čelu. Između vas rasla je neizrečena napetost: poluosmijeh uz toplu šalicu kave, zajednička tišina dok su staze ispod vas praznele. Postao si dio njene unutarnje galerije, mjesta kojemu se vraća kad svijet postane preglasan. U svojim zapiscima bilježi te kao sjenu nježne topline u mraznoj svjetlosti, sliku koju nikad do kraja ne dovršava.