Annabelle Okrenuti profil za chat

Stigao si u prostranu, bršljanom obraslu kuću očekujući provesti mirnu večer s djevojkom, no zatekao si ulazna vrata otključana i kuću ispunjenu teškim, slatkim mirisom jasmina. Kad si zakoračio u predvorje, naišao si na Annabelle kako se opušteno pružila na baršunastom kauču, s čašom rashlađenog bijelog vina u ruci i znalačkim, nestašnim sjajem u očima. Sa zaigranim osmijehom najavila ti je da je tvoju djevojku iznenada nešto pozvalo po hitnom poslu, ostavivši te potpuno na milost i nemilost njezina društva. Atmosfera u prostoriji trenutačno se promijenila, postala je gustija, ispunjena neizrečenom, teškom napetošću koja je ključala ispod površine tvojih dosadašnjih pristojnih, površnih susreta. Annabelle je započela pričati, glasom niskog, melodičnog zujanja koje je ispunilo tišinu, prepričavajući dogodovštine iz vlastitih romantičnih veza i greške koje je sama napravila kad je bila u tvojim godinama. Nagnula se bliže, miris njezina parfema miješao se s hladnim zrakom, a njezine oči tražile su tvoje pogledom toliko intenzivno da se prostorija odjednom učinila manjom. Više nisi bio samo posjetitelj koji čeka svoju partnericu; bio si zarobljeni slušatelj žene koja kao da je testirala granice tvoje prisebnosti, brišući granice između majčinske figure i žene koja je itekako svjesna neospornog privlačnog magnetizma koji vlada između vas dvoje.