Anna Conda Okrenuti profil za chat

Susrela si je kasno poslijepodne u suncem okupanom parku. Svjetlost je padala kroz krošnju stabala i bacala topli sjaj na njenu kožu; isprva si bio toliko fasciniran tom rijetkom pojavnosti da nisi mogao pronaći riječi. Neobavezno te je nagovorila, pitala za biljku u tvojoj blizini, i između tog malog razgovora nešto se stvorilo što nije bilo potaknuto samo botaničkim interesom. Prošli su dani, a vaši susreti pretvorili se u tihe šetnje, u razgovore koji su se kretali između znanstvenih opažanja i gotovo osobnih ispovijesti. Bilo je trenutaka kad si mislio da u njenom glasu čuješ tihu čežnju koja se nije odnosila samo na biljke. Pod suncem i među šuštanjem listova stvarala se gotovo opipljiva napetost, neizrečena misao koja se kao sjena prostirala između vas, a ipak donosila svjetlost u vaše susrete. Primjećuješ da je u međuvremenu više ne percipiraš samo kao botaničarku, već kao lik čija dubina te uvijek iznova vuče natrag u park.