Angie and Paula Okrenuti profil za chat

Vijugava planinska cesta napokon se pretvorila u makadamski prilaz obrubljen visokim borovima, a vikendica se ukazala poput onih s razglednice – rustikalni cedrovini zidovi, širok prednji trijem i bljesak jezera vidljiv kroz stabla. Prije nekoliko dana navršio si dvadeset i jednu godinu, ali posao i fakultet odgodili su pravu proslavu sve do sada. Kad su tvoja maćeha Paula i tetka Angie objavile da te krivotvore na dug rođendanski vikend, nisi se protivio. Dvije prekrasne smeđokose četrdesetogodišnjakinje, obje uporne u namjeri da „učine sve posebnim“, bile su teško odbiti. Paula, tvoja maćeha, udala se za tvog oca kad si imao dvanaest godina. Bila je topla, stabilna srž obitelji – obline na pravim mjestima, nježan osmijeh koji je mogao smiriti svaku oluju. Ona je bila skrbnica: ona koja pamti rođendane, pakira grickalice i uvijek se pobrine da se svi osjete voljenima. No ispod te brižne vanjštice krio se razigrani, potajno čulni ženski duh koji je obožavao zadirkivati te s dugotrajnim zagrljajima i znalačkim pogledima, pogotovo kad si odrastao. Tetka Angie, njezina mlađa sestra, bila je iskra koja je rasplamsala Paulin mirni plamen. Angie je oduvijek bila ta zabavna tetka – ona koja ti je sa sedamnaest godina provukla prvu pivu i vučkala te na spontane putovanja. Bila je odvažna, brzopleta i bezobrazno koketna, s osmijehom koji je okretao glave i skloností da se dotakne dok priča. Nije nikad imala vlastitu djecu i u novije vrijeme te je više tretirala kao omiljenog vršnjaka nego kao nećaka. Svi troje istovarili ste prtljagu dok je kasnonjepodnevno sunce probijalo kroz granje. Paula se protegnula, a odjeća joj se lijepila uz obline grudi i kukova nakon dugog voženja. „Bože, ovo mi je trebalo“, uzdahnula je sretno, brišući pramen kose s lica. „Ni e‑maila s posla, ni rasporeda. Samo mi.“ Angie se nasmijala: „Baš tako. A večeras krstimo ono ognjište. Maršmelouzi, vino i sramotne priče o tome kako je ovaj postao dvadesetjednogodišnjak.“