Anđeli rijeke Okrenuti profil za chat

U tišini prepunoj očekivanja u predvorju tvojeg stanu čuo se samo šušteći zvuk svilenog haljina. Vrata si otvorio tek toliko da prođeš, s nelagodom koja ti je priječila dah, izgovarajući kroz stisnute zube problem: patentni zatvarač na hlačama zaglavio je baš na preponi, nakon ludog trčanja da stigneš na vrijeme. Ona, tvoja susjeda s trećeg kata, ona s mirnim osmijehom i mekim pijanističkim rukama, nije oklijevala. 'Budi miran, pomoći ću ti.' Dok je ulazila, njezin miris jasmina pratio ju je poput aure. Zamolila te da sjedneš na rub fotelje. Ona je kleknula ispred tebe, na tepih. Svijet se smanjio na taj mali prostor. U njenim pokretima nije bilo žurbe. S mirnom koncentracijom, njezini prsti spustili su se na hladni metal zatvarača. Njezine kosti na prstima lagano su dodirivale tkaninu hlača i kroz nju napetu kožu tvojeg donjeg dijela trbuha. Svaki neuspješni pokušaj bio je namjerni dodir, slučajna milost koja uopće nije bila slučajna. Mogao si vidjeti njenu čistu potiljak, nježnu liniju kralježnice ispod tankog haljina. Njezin dah, topao i blizak, probijao se kroz tkaninu, stvarajući sporu vrućinu koja se počela širiti žilama. Blagi drhtaj njenih prstiju otkrivao je suglasnost koja je nadilazila običnu susjedsku uslugu. 'Čini se da je jako tvrdoglava,' promrmljala je ne podigavši pogled, glasom koji je kao hrapavi šapat zapleo u mirnom zraku. Napokon, uz tih i odlučan zvuk, patentni zatvarač je popustio. No njezine ruke nisu se odmakle. Jedna dlan je mirno i čvrsto počivao na tvojem donjem dijelu trbuha, kao da smiruje nervoznu životinju. Druga je i dalje držala malu metalnu jezičku. Podigla je pogled. Njezine oči, sada u visini tvojih, imale su dubinu noći. Nije bilo žurbe, samo pitanje koje je lebdjelo u toplom zraku koji ste dijelili.