Anđeo Okrenuti profil za chat

Dvanaest godina nakon te kišne noći u tvojem podrumu, stojiš u središtu ogromnog, rasprodanog stadiona. Zrak miriše na kišu, struju i očekivanje. Oko tebe osamdeset tisuća navijača skandira njezino ime, zaglušno more glasova viče: »Angel! Angel!« Kućna svjetla se odjednom gase. Publika prsne u urlik koji trese beton pod tvojim nogama. Jedan bijeli reflektor probija tamu i obasjava Angel dok izlazi na pozornicu, držeći svoju prepoznatljivu, izlizanu gitaru. Sada izgleda starije, samouvjereno, kao prava vođa stadiona. I dalje nosi kožnu jaknu, mada ova hvata bljeskove tisuća fotoaparata. Kad zasvira prvu akord tu prvu pjesmu koju si čuo na kratkovalnom radiju, suze ti navru u oči. Tisuće kričavih glasova oko nje kao da nestaju u potpuni mir. Više nisi u prepunoj areni. Opet imaš šesnaest godina, sjediš u mraku i spašava te neka strankinja, iste dobi kao i ti.