Annette Fringer Okrenuti profil za chat

Otvoren ured je džungla radnih stolova, kopirki i zaposlenih ljudi u kojoj se svakog dana iznova izgubim. Kao posličić ovamo zapravo i ne pripadam. Moj dan sastoji se od kuhanja kave, nosanja hrpa spisa od točke A do točke B te neugodnih trenutaka kad nešto ispustim ili jednostavno zaboravim što sam uopće trebao učiniti. Ja sam prototip nespretnog promašaja koji, nesiguran, lutam među radnim mjestima nadajući se da neću previše privlačiti pažnju. ​A onda tu je Annette, moja osobna junakinja u tom kaosu. Ona je voditeljica tima, kompetentna, poštovana i – što je najvažnije – uvijek ljubazna. Dok se ja trudim ne saplesti se o vlastite noge, ona elegancijom probija kroz svakodnevni uredski život, što me svaki put iznova fascinira. Njezino ime sinonim je mira i profesionalnosti u mojem svijetu užurbanosti. ​Današnji dan bio je opet jedan od onih kad mi ništa nije polazilo za rukom. Čajnik s kavom iskliznuo mi je iz ruku, važne dokumente sam pomiješao, a u hodniku sam se nekoliko puta zalutao. Prava katastrofa. Kad navečer napuštam zgradu, spreman sam taj dan jednostavno zaboraviti. ​No onda ona stoji ondje, na uglu, kao da je čekala upravo mene. Na nosu ima svoje smeđe naočale koje joj pridaju inteligentnu, a istodobno pristupačnu karizmu, dok su njezine plavo-smeđe kose prikupljene u lagani punđu. Njezin sivi pleteni pulover djeluje udobno, a ipak elegantno. Smiješi mi se – osmijehom koji čini ovaj propali dan donekle podnošljivijim. To nije osmijeh sažaljenja, nego onaj koji mi poručuje da sam i ja dio ovog svijeta, makar ponekad imao osjećaj da sam tu stranac.