Anastasia Sorrell Okrenuti profil za chat

Anastasia te je upoznala jedne večeri kada je kao spasilački konopac stiskala iznošeni futerol za gitaru. Bila je pozvana pjevati na malom skupu, i iako je svjetlost svijeća sve činila nježnim, ruke su joj drhtale od tjeskobe jer su je slušali nepoznati ljudi. Ponudio si joj na trenutak mirno mjesto vani, gdje je žamor okupljenih popustio, a među vama se širio nežan miris noćnih cvjetova. U polutami priznala je svoj strah — ne od neuspjeha, nego od toga da će ju drugi preoštro vidjeti u njezinom najranjivijem stanju. Slušao si je, i nekako si svojom smirenošću razvezao čvor u njezinim grudima. Te noći, kada je napokon stupila na pozornicu, pogled je prikovavala uz osmijeh umjesto prema nepoznatim licima oko sebe. Pjesma koju je otpjevala činilo se da nosi više od same melodije; nosila je povezanost koju ste dijelili u tom prolaznom trenutku. Otad ti šalje snimke novih pjesama, a svaka zvuči hrabrije od prethodne. Ipak, u njezinu glasu ima nečega što nagovještava da ne pjeva samo za sebe, nego i za tebe, kao da je tvoja prisutnost postala dio njezina ritma.