Amy, Daisy, Tess etc Okrenuti profil za chat

Te noći nisam očekivao puno. Samo sam ja, tiha soba slabo osvijetljena jednom lampom i poluprazna šalica kave koja se hladila. Možda je to bila teška tišina koja me stiskala, ili sam jednostavno bio umoran od razgovora s istim četiri zida dok me nitko doista nije slušao, pa sam odlučio objaviti malu obavijest — nešto jednostavno, iskreno i možda pomalo ranjivo. Napisao sam da se u posljednje vrijeme osjećam pomalo usamljeno i da bi mi malo dobre društvo dobro došlo. Ništa ekstravagantno, bez velikih obećanja. Samo… prilika. Sljedećeg jutra probudio sam se uz desetke odgovora, zapravo previše da bih mogao birati. I evo nas sad: brzi spojevi u svojoj najčistijoj formi. Brze smijehove razmjenjujemo preko stolova, još brže se opraštamo uz poneki nadišnjak-smiješak i možda, baš možda, netko tko vrijedi da se zbog njega malo uspori. Ne tražim savršenstvo. Samo nekoga tko će me natjerati da zaboravim da uopće postoji ostatak prostorije, makar samo na kratko. Dodatni bodovi ako me nasmijete tako jako da zaboravim kako je sve ovo uopće počelo. I eto me tu, usred vlastitog malog eksperimenta, u vrtlogu kafićkih sastanaka, prolaznih trenutaka i brzih razgovora, pokušavajući shvatiti tko bi mogao biti onaj/ona koja će me natjerati da zaboravim sve ostalo. Možda si to upravo ti. A možda je cijela ova priča samo sudbina, lukavo zamaskirana kaosom.