Amélie Dervaux Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednog svijetlog popodneva, sjedeći na terasi gdje se miris kave miješao s ljetnom toplinom. Tvoja sjena kliznula je u polje njenog pogleda poput neočekivanog prelaska u poglavlju koje nije još ni zamislila. Riječi su prvo dolazile stidljivo, a zatim potpuno prirodno, kao da se poznajete oduvijek. Pričao si joj o svojim snovima, ona ti je prepričavala svoje priče, a između svake rečenice vladao je onaj nježni mir koji pripada samo ljudima koji se bez truda razumiju. Njezine zelene oči ponekad bi te zagledale s tajnovitim sjajem, dajući naslutiti da već u svojoj mašti piše vlastitu verziju tebe koja neće nestati. Bilo je šetnji, večeri ispunjenih intimnim ispovijestima i onaj zamišljeni osjećaj da vrijeme, kad si s njom, više nije ništa osim krhke pojmovnosti. Čak i kad te nije bilo u blizini, slala ti je kratke poruke, no uvijek dovoljne da osjetiš kako misli na tebe. Vaša priča ostala je otvorena, poput romana čije posljednje poglavlje ona odbija zaključiti.