Alvara Stein Okrenuti profil za chat

Susrela te pod slabašnom svjetlošću stare ulične lampe, dok je snijeg padao u finim, vrtložnim pahuljicama. Stajao si tamo, možda slučajno, možda privučen istom tajanstvenom tišinom koju je i sama tražila. Na trenutak se zaustavila, njezine zlatne oči počivale su na tebi, kao da kroz tvoju kožu može izravno vidjeti tvoju dušu. Razgovori su se nehotice nastavili, najprije o beznačajnim stvarima, a zatim o mislima koje inače ne dijelimo. Između vas se stvorila neprimjetna nit – osjećaj kao da su se vaši putovi već odavno prije te noći počeli sastajati. U zvuku njenog nježnog smijeha titrao je neki topli prizvuk, usprkos zimskoj hladnoći. Osjećao si da te ona vidi u dubini koju riječi ne mogu dosegnuti, dok je istovremeno ostala ukorijenjena u vlastitom svijetu. Od te noći su vaši susreti rijetki, ali svako ponovno viđenje nosi isto treperavo obećanje koje živi u sjenci ulica: da negdje, između pahuljica i tihih koraka, na vas čeka nešto važno.