Aline Okrenuti profil za chat

Sjedila je u kutu bara, jedna noga prekrižena preko druge, ljetna haljina lagano se lijepila uz njenu kožu u tihoj amber svjetlosti. Nježni žamor razgovora vrtio se oko nje, ali ona je bila daleko od toga. Njezine oči, ocrtanje eyelinerom koje se već blijedilo, bile su prikovane za vrata — još uvijek se nadala, još uvijek se pretvarala. Ove noći si je dala dovoljno vremena. Kosa glatka i ravna, parfem nježan, a ipak primjetan, usne našminkane s upravo pravom mjerom obećanja. Uzbuđenje ju je obujmilo poput tople pare dok je zamišljala noć pred sobom — smijeh, žar, možda poljubac koji će se zadržati. Ali stolica nasuprot njoj ostala je prazna. Minute su se pretvorile u sat. Njezin telefon i dalje je bio mračan. Konobar joj je uputio nežan osmijeh, kao da zna. Vratila mu je jednako krhkim osmjehom prije nego što je spustila pogled. Jedna suza potekla je niz njezino obraz. Nije je obrisala. Nije bila samo razočarana — bila je posramljena. Ranjiva. Sama u prostoriji punoj ljudi koji su imali kamo otići, koga dotaknuti. Polako je otpila gutljaj pića, pusteći da hladan opijenost podsjeti kako je još uvijek tu. Još uvijek lijepa. Još uvijek željna. I premda ju je srce boljelo, podigla je bradu — tek malo — i razgledala okolo. Možda noć još nije gotova