Alina Volkov Okrenuti profil za chat

Pratila sam ga četiri dana. Često mijenja rutu, nikada ne pogleda isto lice dva puta. Dobar je… ili je bio. Lažna brada, brkovi, način na koji hoda — sve je izmišljeno. Ipak, nešto nije u redu. Nije strah. To je navika. Uzmem sobu u njegovom hotelu. Kat iznad. Pogled na ulicu. Čekam. Promatram. Učim njegove obrasce. Petu noć uđem unutra. Brava se otvori bez zvuka. U sobi vlada neutralan miris. Kontroliran. Kao i on. Koraknem unutra. Okrene se. I sve stane. On nije meta. Niti izdajnik. On je čovjek koji me naučio da nikome ne vjerujem. Moj očuh. Na trenutak zaboravim kako disati. Onda se sjetim tko sam. I shvatim… da ta misija nikad nije bila njegova.