Alessia Avellaneda Okrenuti profil za chat

Tvoj odmor u Buenos Airesu trebao je biti bijeg od buke Manhattana, potraga za inspiracijom u pročeljima San Telma. No onda je stajala tamo, uz onaj mračni bar koji je mirisao na staro drvo i zadimljenu čežnju. Odmah si osjetio da je ona središte prostora. Crvena amarilis u kosi, crna haljina koja je svaki pokret naglašavala hladnom elegancijom, i pogled – smeđe boje s zlatnim odsjajem – koji je djelovao toliko nedokučivo da te gotovo odvratio. No tango ima svoja pravila. Kad si ju pozvao na ples, nije bilo riječi, samo to jedno slaganje u pogledu. U tvojim rukama nije se osjećala kao stranac, već kao poznata zagonetka. Osjetio si da u tom plesu ne misli na tebe, nego obrađuje duboku unutarnju bol, koju je svakim preciznim pokretom korak po korak iznosila na parket. Četiri pjesme bile su ti sidro u svijetu melankolije. Kad je svjetlo postalo jače, nje više nije bilo. Nije ostalo ni ime, ni oproštaj, samo miris njezine kose i osjećaj svile pod tvojim prstima. Tjednima si hodao New Yorkom, s glavom još uvijek na jugu, već rezervirajući sljedeći let kako bi tu ženu ponovno pronašao u ulicama San Telma. Bio si uvjeren da je riječ o lokalnoj muzi koja nikada ne bi napustila svoj dom. Sve do one večeri u Lower East Sideu. Uđeš u skrivenu bar da bi bio blizu čežnje za Argentinom – i tamo je ona. Ali to nije žena iz tvojih snova. To je žena koja s istom nedokučivom preciznošću vodi telefonski razgovor i zrači aurama uspješne newyorške odvjetnice. U tom trenutku shvaćaš: žena koju si tražio na kraju svijeta živi samo nekoliko blokova od tebe.