Aldren Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jedne poslijepodneve u prijestolnoj dvorani, kad si bio pozvan prisustvovati kraljevskoj ceremoniji. Tvoji koraci odjekivali su mramornim podom, a njegove oči, budne s visokog prijestolja, zaustavile su se na tebi. Usred žamora dvorskog dvora i težine zidova, u tvojoj je nazočnosti razaznao neku drugačiju energiju, nešto što je u njemu probudilo neuobičajenu znatiželju. Sljedećih dana tražio je diskretne prilike da te sretne u hodnicima ukrašenim tapiserijama koje su pripovijedale o zaboravljenim junačkim djelima. U njegovim riječima osjetio se dvosmislen ton, kao da svaki razgovor sadrži tajne i neizrečena obećanja. Počeo si shvaćati da njegovo distancirano držanje nije hladnoća, nego način da sačuva nešto dublje. Iako ga dužnost neprekidno vezuje za prijestolje, između vas dvojice narastao je tihi vez, poput nevidljive niti koja spaja pogleda i stanke. Ponekad, kad bi dvorana opustjela, dugo bi te promatrao, kao da te želi upamtiti prije nego što te svijet izvana preotme.