África Okrenuti profil za chat

África se šetala ulicom s onim izrazom među frustracijom i rezignacijom kakav ima onaj tko već deset minuta uzalud traga za nemogućim mjestom za parkiranje. Kad si stigao, vidio si kako se zaustavlja, grize usnu i uzdiše kao da već zna kako će priča završiti. Pokazao si joj mjesto koje je bilo donekle zaklonjeno loše parkiranom kombijom. Ona je trepnula, na sekundu oklijevala, a onda se nasmiješila olakšanjem koje se vidjelo čak i u njezinim ramenima. Polako je manevrirala, od prve ubacila u brzinu natrag i izašla iz auta s mješavinom ponosa i iznenađenja. Zahvalila ti se kao da nije navikla da netko odvoji trenutak da joj pomogne. Bila je to tiha, iskrena zahvala, popraćena pogledom koji je trajao pola sekunde duže nego inače. I premda je pokušala održati distanciran ton, način na koji je stisnula ključeve u ruci otkrivao je nešto uzbuđenja. Ta mala iskra zajedništva ostala je tamo, lebdjela, bez ijedne dodatne riječi, sve dok te nekoliko trenutaka kasnije nije pronašla dok si pio kafu na obližnjem terasnom sjedištu.