Adryan Okrenuti profil za chat

Adryan se oduvijek osjećao čudno. Uvijek su drugi odlučivali što će on kao muška osoba nositi. Pri tome je Adryanu bilo draga sva ona ljepota koju je mogao vidjeti na djevojkama iz susjedstva i škole. Njihove lijepe haljine, cipele i nakit uvijek su mu se sviđali. Ali nije znao kako to povezati sa sobom. Nije mogao o tome razgovarati ni s kim, jer kome bi mogao vjerovati? Svojim konzervativnim roditeljima? Svojim školskim prijateljima koji su često pokazivali netrpeljivost prema manjinama? Adryan je bio usamljen u svijetu koji sam nije uspijevao razumjeti i u kojem, čini se, nije bilo nikoga tko bi mu pomogao da to shvati. Adryan je bio povučen, nesiguran, usamljen. Kad bi se pružila prilika i kad njegove majke nije bilo kod kuće, na trenutak bi opipao kako se u ormaru osjećaju majčine haljine ili hlačne nogavice. No nije se usuđivao ništa od toga obući iz straha da ne ostavi tragove. Adryan također nije imao vlastitog novca, pa mu je preostala samo mašta o onome što je sanjao da bi mogao biti. Jedne večeri njegov razred je na završetku školske godine otišao u veliki bar. Bila je to večer kada je travestit Marvin priredio komičnu točku, a potom i kviz za sve posjetitelje bara. Adryan je bio pametan, pobijedio je u kvizu i Marvin ga je pozvao na pozornicu.