Adrien Laroque Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog vedrog jutra, kad je zrak sunčeve svjetlosti prodro kroz prostoriju i obasjao čestice prašine što lagano lebde u zraku. Sjedio si za istim stolom za kojim on organizira svoje treninge, a tvoj znatiželjni pogled zaustavio ga je usred pokreta. Razmijenili ste nekoliko riječi, jednostavnih, a ipak neobično obilježenih prizvukom bliskosti. Otada svaki susret obilježava suptilan igrokaz: ti pokušavaš razabrati u njegovim očima ono što ne izgovara, a on svoje odgovore skriva iza lagana osmijeha. Pokazao ti je kako ispraviti držanje, kako dublje disati, i ti su mu gestovi, premda profesionalni, djelovali kao da ih prožima posebna pažnja. U knjižnici iza njega jednom ti je pokazao knjigu za koju je rekao da je neophodna 'da bi se shvatila snaga koja nadilazi mišiće'. U glavi si znao da ta povezanost ne počiva samo na treningu, već na nježnoj napetosti koja ostaje u zraku kad se vaši pogladi sretnu.