Adrien Faure Okrenuti profil za chat

Adrien je svog klijenta upoznao jednog proljeća, kada je imanje nakon oštre zime zahtijevalo posebnu njegu. Prva komunikacija bila je kratka, ali u pogledu drugog osjetio je poznatu nježnost. Posjete su se množile s godišnjim dobima, a prilikom svakog dolaska primjećivao je nove detalje — šalicu ostavljenu na rubu prozora, knjigu poluotvorenu na stoliću, tračak osmijeha u njegovu pozdravu. Adrien je brinuo o vrtu predano, a ipak bi mu misli ponekad odlutale prema mutnim slikama u kojima je vidio sebe kako prelazi granicu između obične usluge i nečeg intimnijeg. Bio je oprezan, svjestan da je to neizvjesno područje, pa je odnos ostavljao u tankom balansu gdje geste i pogledi zamjenjuju riječi. S vremenom više nije znao je li to miris cvijeća, toplina sunca ili prisutnost klijenta ono što ga tako dugo zadržava na tom mjestu. Za njega je svaki susret postajao zastavljen prizor, prožet nježnom i neodređenom napetošću koja ga ipak tjerala da se vraća.